devedesetòrica

im. ž. G devedesetòricē skupina od devedeset muških osoba

dȅvet

glav. br. neskl. broj koji se obilježuje s 9, za jedan veći od broja osam i za jedan manji od broja deset

devetérac

im. m. G devetérca; mn. N devetérci, G devètērācā 1. knjiž. stih od devet slogova 2. sp. slobodno bacanje u rukometu dosuđeno zbog prekršaja ekipe u obrani učinjenoga između crte vratareva prostora i crte slobodnoga bacanja

dȅvetero

br. im. s. neskl. skupina od devet osoba različita spola

deveteròčlan

prid. G deveteròčlana; odr. deveteròčlanī, G deveteròčlanōg(a); ž. deveteròčlana, s. deveteròčlano koji se sastoji od devet članova

deveteròkatnī

prid. G deveteròkatnōg(a); ž. deveteròkatnā, s. deveteròkatnō koji ima devet katova

deveteròkatnica

im. ž. G deveteròkatnicē; mn. N deveteròkatnice, G deveteròkatnīcā zgrada koja ima devet katova

deveteròkratnīk

im. m. G deveteròkratnīka; mn. N deveteròkratnīci, G deveteròkratnīkā mat. broj koji je devet puta veći od kojega broja

deveteròkut

im. m. G deveteròkuta; mn. N deveteròkuti, G deveteròkūtā mat. geometrijski lik u ravnini omeđen s devet stranica

deveteròkutan

prid. G deveteròkutna; odr. deveteròkutnī, G deveteròkutnōg(a); ž. deveteròkutna, s. deveteròkutno koji ima devet kutova [~ lik]

deveteròstruk

prid. G deveteròstruka; odr. deveteròstrukī, G deveteròstrukōg(a); ž. deveteròstruka, s. deveteròstruko 1. koji se sastoji od devet dijelova [deveterostruki konopac; deveterostruko dno] 2. koji je devet puta veći od čega [deveterostruka vrijednost; deveterostruki iznos]

dèvētī

red. br. G dèvētōg(a); ž. dèvētā, s. dèvētō koji je iza osmoga, a prije desetoga

devètica

im. ž. G devèticē; mn. N devètice, G devètīcā razg. v. devetka

devètina

im. ž. G devètinē; mn. N devètine, G devètīnā deveti dio cjeline, deveti dio čega

dèvētka

im. ž. G dèvētkē, DL dèvētki; mn. N dèvētke, G dèvētkā/dèvētkī 1. brojka koja označuje broj devet 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se devetkom]; sin. devetica razg.

devètnaest

glav. br. neskl. broj koji se obilježuje s 19, za jedan veći od broja osamnaest i za jedan manji od broja dvadeset

devètnaestero

br. im. s. neskl. skupina od devetnaest osoba različita spola

devètnaestī

red. br. G devètnaestōg(a); ž. devètnaestā, s. devètnaestō koji je iza osamnaestoga, a prije dvadesetoga

devetnaestogòdišnjāk

im. m. G devetnaestogòdišnjāka, V devetnaestogòdišnjāče; mn. N devetnaestogòdišnjāci, G devetnaestogòdišnjākā osoba koja ima devetnaest godina

devetnaestogodišnjàkinja

im. ž. G devetnaestogodišnjàkinjē; mn. N devetnaestogodišnjàkinje, G devetnaestogodišnjàkīnjā djevojka koja ima devetnaest godina

devetnaestogòdišnjī

prid. G devetnaestogòdišnjēg(a); ž. devetnaestogòdišnjā, s. devetnaestogòdišnjē 1. koji ima devetnaest godina [~ mladić] 2. koji traje devetnaest godina [devetnaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devetnaest godina

devetnaestòrica

im. ž. G devetnaestòricē skupina od devetnaest muških osoba

devetòdnēvnī

prid. G devetòdnēvnōg(a); ž. devetòdnēvnā, s. devetòdnēvnō 1. koji ima devet dana [devetodnevna brada] 2. koji traje devet dana [devetodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na devet dana

devetogòdišnjāk

im. m. G devetogòdišnjāka, V devetogòdišnjāče; mn. N devetogòdišnjāci, G devetogòdišnjākā dijete koje ima devet godina

devetogodišnjàkinja

im. ž. G devetogodišnjàkinjē; mn. N devetogodišnjàkinje, G devetogodišnjàkīnjā žensko dijete koje ima devet godina

devetogòdišnjī

prid. G devetogòdišnjēg(a); ž. devetogòdišnjā, s. devetogòdišnjē 1. koji ima devet godina [devetogodišnje dijete] 2. koji traje devet godina [devetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devet godina

devetogòdišnjica

im. ž. G devetogòdišnjicē dan ili godina u kojoj se navršava devet godina od događaja koji se obilježuje

devetòmjesečnī

prid. G devetòmjesečnōg(a); ž. devetòmjesečnā, s. devetòmjesečnō 1. koji ima devet mjeseci [devetomjesečno dijete] 2. koji traje devet mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na devet mjeseci [~ obračun]

devetòrica

im. ž. G devetòricē skupina od devet muških osoba

dȅvetstō

glav. br. neskl. broj koji se obilježuje s 900, za jedan veći od broja osamsto devedeset devet i za jedan manji od broja devetsto jedan, devet stotina

devetstogòdišnjī

prid. G devetstogòdišnjēg(a); ž. devetstogòdišnjā, s. devetstogòdišnjē 1. koji ima devetsto godina [~ grad] 2. koji traje devetsto godina [devetstogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devetsto godina

devetstogòdišnjica

im. ž. G devetstogòdišnjicē dan ili godina u kojoj se navršava devetsto godina od događaja koji se obilježuje

dȅvetstōtī

red. br. G dȅvetstōtōg(a); ž. dȅvetstōtā, s. dȅvetstōtō koji je iza osamsto devedeset devetoga, a prije devetsto prvoga

devíza

im. ž. G devízē; mn. N devíze, G devízā 1. izreka koja se uzima kao životno pravilo; sin. geslo, krilatica 2. mn. strani novac

dèvīznī

prid. G dèvīznōg(a); ž. dèvīznā, s. dèvīznō koji se odnosi na devize, strani novac [devizna knjižica; ~ račun]

dèvōn

im. m. G devóna geol. četvrto razdoblje paleozoika

dezèrtēr

im. m. G dezertéra, V dȅzertēru; mn. N dezertéri, G dezertérā vojn. vojnik koji je samovoljno napustio postrojbu ili vojnu službu ili vojni obveznik koji se nije odazvao pozivu za služenje vojnoga roka, vojni bjegunac

dezertírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. dezèrtīrām, 3. l. mn. dezertírajū, imp. dezèrtīrāj, aor. dezertírah, imperf. dezèrtīrāh, prid. r. dezertírao pobjeći/bježati iz vojske ili borbe

dezinfèkcija

im. ž. G dezinfèkcijē uništavanje ili uklanjanje zaraznih klica [~ hrane; ~ prostorija; ~ ruku; ~ vode]

dezinfèkcījskī

prid. G dezinfèkcījskōg(a); ž. dezinfèkcījskā, s. dezinfèkcījskō koji se odnosi na dezinfekciju [dezinfekcijsko sredstvo]

dezinficírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. dezinfìcīrām, 3. l. mn. dezinficírajū, imp. dezinfìcīrāj, aor. dezinficírah, imperf. dezinfìcīrāh, prid. r. dezinficírao, prid. t. dezinfìcīrān 1. obaviti/obavljati dezinfekciju [~ ranu] 2. uništiti/uništavati uzročnike zaraznih bolesti; sin. raskužiti, raskuživati; ant. zaraziti

dezodòrans

im. m. G dezodòransa; mn. N dezodòransi, G dezodòrānsā kozmetičko sredstvo za osobnu higijenu i uklanjanje neželjenih mirisa [~ za tijelo]

dežùrati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dežùrām, 3. l. mn. dežùrajū, imp. dežùrāj, aor. dežùrah, imperf. dežùrāh, prid. r. dežùrao 1. raditi na radnome mjestu izvan uobičajenoga radnog vremena, biti zadužen za kakvu djelatnost ili posao dok drugi ne rade 2. pren. biti gdje dugo, ne micati se s kojega mjesta

dežúrstvo

im. s. G dežúrstva; mn. N dežúrstva, G dèžūrstāvā/dèžūrstvā dužnost ili obveza onoga koji dežura [noćno ~]

dȋčan

prid. G dȋčna; odr. dȋč, G dȋčnōg(a); ž. dȋčna, s. dȋčno; komp. dìčnijī koji je na diku komu, kojim se tko može dičiti

díčiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. dȋčīm se, 3. l. mn. dȋčē se, imp. díči se, aor. díčih se, imperf. dȋčāh se, prid. r. díčio se osjećati zadovoljstvo zbog vlastite ili tuđe vrijednosti, uspjeha, truda i sl. [~ svojom djecom]; sin. ponositi se

dȉći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dȉgnēm, 3. l. mn. dȉgnū, imp. dȉgni, aor. dȉgoh, prid. r. dȉgao, prid. t. dȉgnūt, pril. p. dȉgāvši v. dignuti

didàktičan

prid. G didàktična; odr. didàktičnī, G didàktičnōg(a); ž. didàktična, s. didàktično v. poučan

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga